Povijest šuma

Povijest slavonskih šuma u sklopu istraživanja povijesti šuma u Hrvatskoj ima posebno istaknuto mjesto zbog šuma hrasta lužnjaka koje su oduvijek bile izuzetno vrijedne, kako zbog kvalitete samih šuma, tako i zbog velikih površina koje su pokrivale. Prema procjeni šumarskih znanstvenika, prije masovne eksploatacije koja je nastupila u 19. stoljeću 70% Slavonije bilo je prekrivena šumama pa je za nju Friedrich von Taube u 18. stoljeću napisao da je “jedna ogromna, skoro neprekidna, hrastova šuma”. Sve do tada ljudi su živjeli u suživotu sa šumama jer ljudsko znanje i tehnologiju tada još nisu bili u stanju znatnije utjecati na okoliš. Međutim, već u Taubeovo vrijeme započelo je krčenje velikih šumskih površina, koje je svoj vrhunac doseglo osamdesetih godina 19. stoljeća. Tako je nakon tisućljeća suživota čovjeka i šuma uspostavljena nova paradigma osvajanja šumskih prostranstava. To je osvajanje predstavljano kao „oplemenjivanje“ neobrađenog u obradivo tlo u ime modernizacije i progresa premda je u prvom planu od početka stajalo ostvarivanje profita vlasnika šuma i investitora. Pored gospodarske vrijednosti šume su utjecale i na oblikovanje mentaliteta slavonskog stanovništva kroz svakodnevne prakse ljudskog suživota s njima, pa su sve do danas zadržale važno mjesto u kulturno-identitetskom oblikovanju slavonskog čovjeka. Povijesno vrednovanje odnosa šuma i čovjeka u Slavoniji nesumnjivo ima vrlo važnu znanstvenu relevantnost jer je u mnogim elementima taj odnos specifičan i jedinstven, a na drugoj strani paradigmatski za proučavanje sličnih odnosa u drugim krajevima Hrvatske i svijeta.

Povijest šuma u svjetskoj je historiografiji već odavno jasno profilirana kao posebna disciplina povijesne znanosti. Istraživanja povijesti šuma za hrvatsku su povijest važna jer se kompatibilno nadopunjuju s istraživanjima gospodarske povijesti, povijesne demografije i socijalne povijesti, pa i političke povijesti. Usprkos pojedinačnim radovima i prilozima koji su o toj temi objavljivani posljednjih desetljeća, povijest šuma je u Hrvatskoj još uvijek sasvim nerazvijena disciplina znanstvenog istraživanja. Iz aspekta povijesnih istraživanja, hrvatski povjesničari još uvijek nemaju dovoljno ni znanja niti institucionalnog poticaja za ozbiljnije bavljenje takvim ekohistorijskim temama. Na drugoj strani, šumarski znanstvenici ponajviše se zanimaju za teme koje su primarno biotehnološke, pa povijesni kontekst brojnih tema vezanih uz ovu disciplinu obrađuju rijetko i periferno. Gledajući u cjelini, danas velik problem predstavlja nesuradnja hrvatskih povjesničara i šumarskih znanstvenika bez koje ova disciplina ne može napredovati. Nasuprot tomu, u razvijenijim historiografijama organizirani su napredni oblici interdisciplinarne suradnje. Jedan od najboljih primjera takve interdisciplinarne suradnje predstavlja francuska „Grupa za povijest francuskih šuma“ (Groupe d’historie des Forêts Françaises, www.ghff.ens.fr) koja već godinama okuplja francuske povjesničare, šumarske znanstvenike i druge istraživače.
Istraživanje povijesti šuma u Hrvatskoj su započeli sami šumarski stručnjaci koji su u svojim radovima već 1880-ih godina (Kesterčanek 1882a; Kesterčanek 1882b; Kosović 1914). Znatniji interes za ovu temu među hrvatskim su povjesničarima pokazali prvenstveno ekonomski povjesničari koji su u razdoblju od 1950-ih do 1990-ih obrađivali povijest šuma u kontekstu modernizacije i industrijalizacije Hrvatske (Bičanić 1951; Karaman 1961) Ipak, ni u tome razdoblju nije se radilo o profiliranju povijesti šuma kao samostalne discipline, nego su pojedini autori tu temu istraživali u okviru drugih istraživačkih disciplina i tema. Ni nakon 1990. godine odnos hrvatske historiografije prema povijesti šuma nije se znatnije promijenio. Ponovno su se tom temom bavili neki šumarski znanstvenici (Piškorić, Vukelić 1992; Klepac 1996; Klepac 2000; Anić et al. 2012) i neki povjesničari (Golec 1996; Kolar-Dimitrijević 2003; Kolar-Dimitrijević 2008; Volner 2012), ali bez znatnijeg obuhvata istraživanja.

Zbog takvog stanja u hrvatskoj historiografiji povijest šuma još je uvijek nerazvijena, a bez razvoja te discipline nemoguće je kvalitetno odgovoriti na brojne historiografske teme. Povijest Slavonije i slavonskih šuma najbolje potvrđuje ovu tvrdnju. Šume su bile bitan element života Slavonije kroz čitavu njenu povijest, ponajviše u doba burnih modernizacijskih promjena u 19. stoljeću. Ipak, u našoj je historiografiji fragmentarno istražen tek razvoj slavonske drvno-prerađivačke industrije, dok su šire gospodarske i društvene konsekvence krčenja i eksploatacije šuma još uvijek nepoznate. (Kolar-Dimitrijević, 2008) Prema izvješću Slavonske trgovačko-obrtničke komore najveće su slavonske pilane 1889. godine bile pilana tvrtke S. H. Gutmann u Belišću, pilana tvrtke Société d’importation de chêne u Slatini i pilana tvrtke Neuschlosz, Schmidt & Marchetti u Đurđenovcu, a o njihovom gospodarskom utjecaju na Slavoniju na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće već je podosta pisano. No osim profita stranih tvrtki od šuma su veliku korist imali i slavonski veleposjednici (među kojima i Đakovačka biskupija), zatim pojedini gradovi koji su raspolagali šumama te imovinske općine na prostoru bivše Vojne krajine. Dijelom zahvaljujući državnoj politici, a dijelom nastojanjima pojedinih domaćih političara, gospodarstvenika i vlasnika privatnih šumskih gospodarstava, dio profita od sječe šuma ulagan je u različite društveno korisne projekte što je znatno pomoglo modernizaciji Slavonije. Šume su, tako, kao prirodni kapital tada postale i glavni izvor izgradnje društvenog i kulturnog kapitala Slavonije.